oprostite što nisam robot

Znate onaj osjećaj kad vas ljudi tretiraju kao robota? Kao limenu kantu bez osjećaja? Eh dobrodošli u moj svijet jer mene tako gotovo svi tretiraju. Ali ne smeta mi to baš kod svih. Najviše mi to smeta kod moje mame. Znači ona mene smatra školskim robotom. Opremom koja bi ovu školu morala proći sve sa 5 bez obzira na moje probleme sa profesorima, probleme s gradivom i osjećajima, ukratko bez obzira na sve. Trebala bi po njenom učiti cijele dane i noći, nikad se ne dizati od knjige samo kako bi postigla najbolje rezultate je će mi tako kao biti ljepše i bolje u životu. Novci i učenje njoj se sve vrti oko toga, ostalo ju ne zanima. Uopće ju ne zanimaju moji osjećaji, koliko god ja bila jadna to mora da je zbog škole, sigurno sam pokupila još neku jedinicu i ona jedva čeka da se izviče na mene makar sam ja jadna i potištena i osjećam se užasno. Ja znam provesti i po cijeli dan plačući radi nje da bi mi ona došla u sobu i rekla ˝Pak se cmuljiš, nebu ti to pomoglo.˝ Ja sam jednostavno užasno osjećajna osoba i mene to sve toliko pogađa da vam ne mogu opisati. To sam očito naslijedila od tate, ne od nje. Jer moj tata je stvarno duša od čovjeka i svaka mu čast. Mama ima tonu problema svaki dan na koje se žali, a nikad ali nikad ne razmišlja o tuđim problemima. Nekada bi jednostavno htjela poludjeti,reći i ja imam osjećaje, bilo mi je lijepo s vama i otići nekud daleko gdje me nitko više ne bi našao ili poznavao. Ali ne mogu dok god ovisim o roditeljima što mrzim. Ove godine ću 18 i jedva čekam taj trenutak, bježat ću svako malo kad će mi tako nešto radit s izlikom imam 18, punoljetna sam sad. Ako su oni mogli toliko puta do sada meni reći nemaš još 18, moći ću to barem malo vratiti kad ću imati 18. Mami je najvažniji moj uspjeh u školi,a iskreno što je njoj to važnije, njoj u inat, meni je to sve manje važno. Ne kažem da mi nije važno ali ja u životu ne želim brdo novaca i školu od 1000 godina te diplomu za nekog doktora inžinjera. Ja samo želim biti sretna i ne želim brdo novaca, želim nekog tko će me voljeti i s kim ću provesti život. Naravno da želim i malo bolji posao jer za to sam se i mučila i slijedila svoje snove. Ali ne želim dobro plačen posao koji ću mrziti kao ona. Ako se već tako školujem želim posao koji ću voljeti i život u kojem ću uživati. Ja ne znam koji su vaši snovi i ambicije ali ja svoje mislim ispuniti koliko god to teško usprkos situaciji tj ratu koji vodim svakodnevno sa svojom mamom!