još uvijek zadrhtim

Danas, na točno današnji dan prošlo je 6 godina, 6 godina, a ja još uvijek zadrhtim na spomen njegova imena. Ja još uvijek ne mogu proči kraj njega hladne glave, a njegova poruka svaki me put dođe glave. Ne znam sjeća li se on svih naših trenutaka, kao što ih se ja sjećam, ne znam pamti li sve datume koje ja pamtim i čuva li sve slike koje je imao sa mnom. Nekako pretpostavljam da je odgovor na sva ta pitanja ne, ali ipak se volim nadati, I danas, čim mi se danas javio srce je brže zakucalo, moja nada se opet javila, nakon 6 godina, on opet odabere ovaj isti dan, možda ipak i on nešto pamti. Ne vjerujem previše u slučajnosti i iskreno se nadam da ovo nije bila jedna od njih. Barem bih ja voljela da nije. Meni na tisuće ljudi na svijetu može pričati loše o njemu, može se on prikazivati milijun puta u lošemu svijetlu,ali ja ću njega uvijek znati u dušu. On je osoba koju ja volim i oduvijek je bio, nisam se nikada bojala to priznati. Koliko god je boljelo i koliko god to još uvijek boli, peče i izgara u meni, ja ne mogu protiv sebe. Moje srce pripada njemu, oduvijek je pripadalo njemu i zauvijek će pripadati njemu. Da smo srodne duše, to se vidi iz aviona, ali vjerujte mi bolno je kad vaša srodna duša ne zna što osjeća i želi. Osoba pred kojom možeš biti totalno svoj, osoba čiji zagrljaj i osmijeh ti znače sve, osoba zbog koje bi i svoj život dala. Koliko god on bio udaljen ili distanciran, koliko god on tvrdio neke stvari, koliko god se opirao, vidim da je i on sretan sa mnom, jer kad osobi srce zakuca brže i osmijeh dobije novu dimenziju, tad je ta osoba istinski sretna. Dao mi je najljepše trenutke, zbog njega moj život ima smisla, zbog njega imam hrpu uspomena i još uvijek je on jedina osoba koja može izmamiti moj najiskreniji osmijeh od uha do uha. Zbog njega će moj život uvijek imati smisla i njega ne mogu i ne želim izgubiti.Čista dobrota i iskrenost pojave se samo kad je on blizu. Možete mi zadirati u sve, ali mog anđela ne dirajte!

internet prijatelji

Već sam par puta pisala o ovoj temi, ali evo opet ću. Jer mislim da je ovo veoma važna tema u današnjem svijetu kad je tehnologija sve razvijenija i možemo komunicirati sa sve više ljudi iz različitih krajeva svijeta.

Osoba kojoj nikad nisi vidio lice, osoba koju nikad nisi zagrlio ili joj čuo glas, a opet osoba koju poznaješ toliko bolje od svojih kolega sa faksa, kolega iz razreda ili suradnika na poslu. Tvoj internet prijatelj s kojim se dopisuješ svaki dan. Osoba koja ti je taknula dušu, a nisi ju trebao vidjeti nikad u životu jer rijeći govore 1000 puta više od nekog glupog izgleda ili rukovanja ili bilo čeg drugog. Dobra osoba se poznaje po riječima, po govoru, po stilu pisanja. Svi uvijek govore o opasnostima interneta i zlim osobama koje možemo naći na internetu. Ali, nitko nikada ne govori o dobrim ljudima koji su diljem svijeta i koji će drage volje postati tvoji prijatelji i nikada ti neće htjeti nauditi. Sigurno je da na internetu postoji hrpa zlih osoba, ali ne postoje li one i na ulicama i u stvarnom svijetu? Nisu li možda i ove u stvarnom svijetu mnogo opasnije, a ipak se veća pažnja posvećuje ovima s interneta. Naravno da se slažem sa činjenicom da postoje ljudi koji će ti željeti nauditi i iskoristiti te preko interneta,ali i u stvarnosti. No, ne slažem se s činjenicom da su svi opasni. Moramo se paziti, to je sigurno,ali moramo se i u stvarnom svijetu paziti. Smeta me činjenica, što ti nitko nikad neće reći da ćeš upravo na internetu možda i upoznati najbolje ljude na svijetu. Da će ti oni možda postati najbolji prijatelji i pomoći će ti u mnogim stvarima u kojima ti čak ni tvoji prijatelji koje vidiš svaki dan neće moći pomoći. Internet prijatelj će uvijek biti tu za tebe, uvijek će ti odgovoriti na poruku, uvijek će ti pomoći i saslušati te, nekada i više od ljudi koje poznaješ u svom stvarnom životu.
Internet prijatelj, prijatelj od djetinjstva, najbolji prijatelj u stvarnom životu, sve su to samo glupe etikete. Internet prijatelj je također pravi prijatelj. Svatko tko je tu za tebe i tko te čini sretnim tvoj je prijatelj, nema veze koliko ga dugo i kako poznaješ. Kad nekoga znaš u dušu, nema više etiketa, prijatelj je prijatelj bez obzira na sve ostale male nevažne činjenice kao što su kako ste se upoznali i kako se vidite i čujete.

Smatram da je ovo jako podcijenjena tema i svakako ću još više pažnje u budućnosti u svojim postovima posvetiti ovome. a sad htjela bi u komentarima čuti i vaša mišljenja i iskustva o ovome!

sve priče su istinite

Prvo nešto nevezano uz ovaj post, odlučila sam dvije stvari. Odlučila sam se vratiti na ovaj blog jer mi to jako fali i jer se jedino ovdje mogu ispucati sve moje misli, a drugo ja imam hrpu lijepih uspomena koje sam odlučila sastavljati u male bajke na drugom blogu koji ću kreirati isto na ovom računu, pa ćete ga lako moći pronaći ako želite.

 Nadam se da će bar netko od mojih prijašnjih pratitelja biti sretan što sam se vratila na blog. Ako ne, da će berem netko tu i tamo naići na moj blog i pročitati ga. Volim pisanje i volim kad ljudi čitaju ono što napišem, i naravno volim tu i tamo dobiti lijep komentar i kompliment, kao što i svi vole, jer Bože svi smo ljudi od krvi i mesa, svi to volimo zar ne? ;)

A sad da vas više ne gnajvim informacijama počet ću i ovaj novi post i novu eru mog bloga :D

U zadnje vrijeme sve više i više gledam i čitam stvari o nadnaravnim stvarima, kao što su vampiri, vještice, vukodlaci, sirene itd, I ne mogu si pomoći, a da se nekada ne zapitam, kako bi sve to netko mogao izmisliti?! Kako?
Svaki pisac piše iz svog iskustva i svaki pisac stavlja na papir ono što on vidi i osjeća. Oduvijek sam bila takvog mišljenja. A neke osobe i osobine mi se čine nemoguće za izmisliti. I nije mi jasno kako su osobine svih tih bića kod različitih pisaca uvijek iste, ako ne postoje, ako su samo piščeva mašta, zašto bi ostavili iste osobine ovih nadnaravnih bića.

Zapitate li se ikad otkuda i kako su ova bića stvorena? Tko ih je stvorio s točno tim osobinama, tko je vampirima dao da piju krv drugih ljudi ili vukodlacima da se pretvaraju samo na pun mjesec ili sirenama riblji rep.

Mogu li sve to biti samo metafore koje žive zauvijek ili je netko stvarno susreo ovakva bića?
Ljudi su se nekad bojali takvih bića, Je li to sve stvarno bilo bez razloga? Razmislite, koji su vaši strahovi, bojite li se nečega što ste vidjeli očima ili nečega za što ne znate da uopće postoji? Ja znam da se ja bojim stvari kojih sam svjesna i koje sam vidjela da se dogode svojim očima. Možda mi zato nije jasno kako sa ljudi boje nečega što ne postoji i je li to stvarno tako ili možda mi samo ne vidimo neka bića u našem svijetu jer se predobro skrivaju dok smo mi zaokupljeni svojim poslovima koje obavljamo kao obični ljudi, dok žurimo kroz grad da stignemo u školu, na faks, na posao. U svoj toj žurbi, mi ni ne razmišljamo o svijetu oko nas. Mislimo da znamo sve i da je sve onako kako nam se čini. Što ako nije? Što ako ovaj svijet krije još puno tajni koje ljudi jednostavno u svojoj prezaposlenosti ne stignu otkriti.

Možda i nije tako, možda i postoji skriveno objašnjenje za sve te nadnaravne stvari koje ja još nisam čula ili otkrila. Ali oduvijek mi je ovo bila zanimljiva tema i oduvijek sam se pitala otkud ljudima saznanja o takvim bićima. Ne danas, naravno, danas nam internet govori o svemu, već nekad, nekad kad sve što su ljudi imali bilo je papir i olovka.

Koliko su ova bića stvarna, koliko ne, na nama je da vjerujemo, da se pitamo i da otkrivamo.
Što vi mislite o tome, vjerujete li da postoji neko od nadnaravnih bića ili su stvarno sve priče istinite?